07.12.2010.:: Vrhovni sud RH je odbio žalbe DORH i optuženika te potvrdio prvostupanjsku odluku.

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Sisku 26. kolovoza 2009. godine objavilo je presudu kojom je Ivica Mirić proglašen krivim da je kao pripadnik pričuvnog sastava PU Sisak u listopadu 1991. godine počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH. Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od devet godina.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optuženika se tereti da je 09. listopada 1991. godine kao pripadnik pričuvnog sastava PU Sisak, nakon što je saznao da se na liječenju u Zagrebu nalazi Miloš Ćalić, osoba srpske nacionalnosti koju je od ranije poznavao jer su živjeli u istoj ulici, otišao zajedno sa dvojicom nepoznatih pripadnika pričuvne policije, Ilijom Čakarićem i nepoznatom ženskom osobom crvenim kombi vozilom u Klinički bolnički centar "Rebro", pričekao Miloša Ćalića i rekao mu da pođe s njima, zatim ga dovezao u šumu Brezovica, gdje ga je zajedno sa dvojicom nepoznatih pripadnika pričuvnog sastava policije izvukao iz vozila te ga je zatim usmrtio hicima iz automatske puške, samo zbog toga jer je Miloš Ćalić bio osoba srpske nacionalnosti.

Optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Sisku, broj K-DO-4/09, od 01. travnja 2009. godine pogledajte ovdje (PDF, 3,13 MB).

OPĆI PODACI

Županijski sud u Sisku

Vijeće za ratne zločine: sutkinja Snježana Mrkoci, predsjednica Vijeća, sudac Željko Mlinarić, član Vijeća, sutkinja Višnja Vukić, članica Vijeća

Predmet: K-14/09

Optužnica: ŽDO-a u Sisku, br. K-DO-4/09 od 1. travnja 2009. godine

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 120. st. 1. OKZRH

Tužitelj: Marijan Zgurić, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika iz Siska

Optuženi: Ivica Mirić, nalazi se u pritvoru od 05. ožujka 2009.

Branitelj: Domagoj Rupčić, odvjetnik iz Siska

Žrtva (ubijen): Miloš Ćalić

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

ŠUMA BREZOVICA izvjestaji s pracenja sudjenja

Glavna rasprava započela je 18. svibnja 2009. godine.

PRESUDA

Optuženik je 26. kolovoza proglašen krivim te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) godina.

Pisanu presudu možete pogledati ovdje.

MIŠLJENJE PROMATRAČKOG TIMA NAKON PROVEDENOG PRVOSTUPANJSKOG POSTUPKA

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Sisku objavilo je 26. kolovoza 2009. prvostupanjsku presudu br. K-14/09 kojom je opt. Ivica Mirić proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina. [1]
Optuženiku Miriću u izrečenu kaznu uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru od 2. ožujka 2009. pa nadalje. Prilikom objave presude protiv optuženika je produljen pritvor.

Suđenje opt. Ivicu Miriću prvi je postupak za ratni zločin proveden na Županijskom sudu u Sisku u kojem je optuženik pripadnik hrvatskih postrojbi. S tim u svezi, a s obzirom na naša ranija iskustva u praćenju suđenja za ratne zločine na županijskim sudovima u Republici Hrvatskoj, nismo iznenađeni negativnim pritiscima/otporom lokalne sredine (branitelja i dijela lokalne javnosti) suđenju pripadniku hrvatskih postrojbi.

Tijekom glavne rasprave zabilježili smo slijedeće pritiske i ometanja od strane publike:

- isključenje javnosti sa dijela glavne rasprave za vrijeme svjedočenja Predraga Pavlovića, koji je prilikom davanja iskaza osjećao veliku neugodu i strah za svoju sigurnost i sigurnost svoje obitelji, a dopuštanje praćenja toga dijela rasprave promatračima Građanskog odbora za ljudska prava, Documente i OESS-a, izazvalo je veliko negodovanje publike, a na slijedećem ročištu glavne rasprave predsjednica Vijeća je obavijestila prisutne da je sa visokopozicioniranih mjesta dobila primjedbu što je "praznila sudnicu" pa je pojasnila ulogu promatrača Documente, Građanskog odbora za ljudska prava i OESS-a [2];
- za vrijeme svjedočenja Ilije Čakarića, koji je svojim iskazima teretio optuženika, iz publike su se čuli komentari, zbog čega je predsjednica Vijeća morala tražiti red u sudnici;
- od sestre oštećenog Čalića saznali smo da je jedna od osoba koje su svojom prisutnošću suđenju podržavali opt. Mirića grubim psovkama vrijeđala istu;
- nakon završetka glavne rasprave, dio osoba iz publike poredao se s obje strane ulaza u sudnicu te su pljeskale u trenutku izlaska opt. Mirića;
- za vrijeme iznošenja obrane optuženog predsjednica Vijeća je u više navrata morala reagirati na upadice rođakinje oštećenog Ćalića, koja se nalazila u publici;
- prilikom izricanja presude jedna je osoba iz publike, nezadovoljna presudom, glasno protestirala riječima: "E moji Hrvati, ništa nismo naučili iz povijesti", nakon čega ju je predsjednica Vijeća udaljila iz sudnice, a potom je još jedna osoba prosvjedovala te sama izašala iz sudnice.

Ne ulazeći u slobodno sudačko uvjerenje i zaključak suda o (ne)postojanju činjenica bitnih za odlučivanje o meritumu, primjetili smo da se sud nije poslužio mogućnošću suočenja svjedoka čiji se iskazi nisu slagali o nekim činjenicama.[3]

Iako je okrivljenik u svojoj obrani spomenuo imena/nadimke dvije nepoznate osobe ("Blaž" i "Štef"), koje su inkriminiranog dana došle u bolnicu po ošt. Čalića, i čak naveo gdje im je bila postrojba i tko im je bio zapovjednik (Jadranko Garbin), te je naveo da ima saznanja da su "Blaž" i Jadranko Garbin kasnije poginuli, ni državno odvjetništvo ni sud nisu na raspravi pokušali utvrditi njihov identitet, iako se iz tijeka glavne rasprave nije moglo zaključiti da je identitet ovih osoba poznat.

[1] Optuženik je oglašen krivim što je 9. listopada 1991. kao pripadnik pričuvnog sastava Policijske uprave Sisak, nakon što je saznao da se na liječenju u Kliničkom bolničkom centru "Rebro" u Zagrebu nalazi Miloš Čalić, osoba srpske nacionalnosti kojeg je od ranije poznavao jer su živjeli u istoj ulici, otišao zajedno sa dvojicom nepoznatih pripadnika pričuvnog sastava policije te pričuvnim policajcem Ilijom Čakarićem i nepoznatom ženskom osobom kombi vozilom u Klinički bolnički centar "Rebro", pričekao Miloša Čalića te mu rekao da pođe sa njima, a zatim dovezli Miloša Čalića u šumu Brezovica u blizini Siska, gdje ga je zajedno sa dvojicom nepoznatih pripadnika pričuvnog sastava policije izvukao iz vozila te ga natjerao da hoda prema mostiću na kanalu "Dužec" oko 50 metara udaljenom od vozila, gdje je zatim Miloš Čalić usmrćen hicima iz vatrenog oružja samo zbog toga što je bio srpske nacionalnosti.
[2] U čl. 294. st. 2. ZKP-a navedeno je da vijeće može dopustiti da na glavnoj raspravi iz koje je javnost isključena budu nazočne pojedine službene osobe, znanstveni i javni radnici.
[3] Radi se o iskazima svjedoka Predraga Pavlovića i Damira Božičevića, odnosno svjedoka Ivana Vojnića Hajduka i Damjana Ivaniša.