Reakcije na svjedočenje Vladimira Gojanovića pokazuju u kolikoj je mjeri hrvatsko društvo nespremno prihvatiti ratne zločine počinjene od strane pripadnika hrvatskih postrojbi. Podsjećamo da je prema podacima koje je prikupio Hrvatski helsinški odbor tijekom i nakon vojne akcije ''Oluja'' ubijeno 410 osoba. Prema optužnici Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju generali Gotovina, Čermak i Markač odgovaraju za ubojstva 37 civila.

Četiri organizacije za zaštitu ljudskih prava iz Hrvatske su 2005. godine oformile zajednički monitoring tim kako bi pomogle osiguranju kapaciteta za sustavno praćenje suđenja zbog kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim humanitarnim pravom na županijskim sudovima RH. Uz nekoliko vidnih izuzetaka, većina suđenja koje smo pratili 2007. nisu, po našem mišljenju bila ispod standarda pravičnog suđenja. Iako uz pritisak dijelova javnosti i ozbiljne političke otpore, te opstrukcije unutar državnih instuitucija, procesuira se i zločine počinjene od pripadnika hrvatskih postrojbi.


Izvještaj s praćenja suđenja 2007. (pdf)

Koristimo ovu priliku da se još jednom zahvalimo svim prijateljia/cama, kolegama/icama i suradnicima/ama koji/e su svojim dolaskom i aktivnim sudjelovanjem pridonijeli/e kvalitetnoj raspravi na okruglom stolu pod nazivom „Pravne, političke i povijesne posljedice presuda Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ)“ koji je Documenta organizirala 13. prosinca 2007. u Novinarskom domu.

Sve vrijeme buka oko prvooptuženog Branimira Glavaša zasjenjuje sudbinu ubijenih i mučenih. Podsjećamo da optužnice za zločine nad civilima u osijeku terete optužene da su odgovorni za smrt  Čedomira Vučkovića,  Đorđa Petkovića, Branka Lovrića, Alije Šabanovića, Jovana Grubića, Milutina Kutlića, Svetislava Vukajlovića, Petra Ladnjuke, Milenka Stanara, Bogdana Počuče, te nepoznate ženske i nepoznate muške osobe. Pokušaj likvidacije je preživio Radoslav Ratković. Mučeni su Nikola Vasić, Snežana Berić.

Odluka Hrvatskog sabora o uskraćivanju odobrenja za pritvaranje Branimira Glavaša eklatantan je primjer zadiranja zakonodavne vlasti u domenu sudske vlasti protivna načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu opisanu u članku 4. Ustava Republike Hrvatske.

U uzavreloj situaciji nakon objave snimke razgovora između Vladimira Fabera i Anna-Marie Getoš zaredale su prijetnje koordinatorici B.a.B.a. Sanji Sarnavki i njoj bliskim osobama čime je ugroženo njeno pravo na nesmetano djelovanje u promicanju i zaštiti ženskih prava, slobodno od pritiska i prijetnji.

17. rujna 1991. u Sisku je snajperskim metkom kroz prozor ubijena Ljubica Solar. Državno odvjetništvo RH do danas nije podiglo optužnicu. Zbog nemogućnosti postizanja pravde kaznenim postupkom protiv osumnjičenih za zločin, obitelj Solar odlučila se na postupak za naknadu štete.

Jučer, 18. prosinca izrečena je presuda u postupku za naknadu štete pred Općinskim sudom u Sisku. Odbijen je tužbeni zahtjev, kako se navodi, zbog zastare i nepostojanja uvjeta iz čl. 1.iz Zakona o odgovornosti za štetu nastalu od terorističkih akata i javnih demonstracija donesenog 31.7.2003., kojim se utvrđuje odgovornost Republike Hrvatske za štete tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. koji su uzrokovali pripadnici oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s tom službom.

Želimo upozoriti na posljedice presude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju za pogubljenje ranjenika iz vukovarske bolnice, kojom je oslobođen Miroslav Radić, a osuđeni Mile Mrkšić i Veselin Šljivančanin, pri čemu je potonji osuđen na kaznu neprimjerenu krivici.

Direktno pogođeni presudu su doživjeli kao novu viktimizaciju, shvativši je kao nepriznavanje njihove patnje.