Hrvatska radiotelevizija je prijenosom koncerta "Za istinu" 13. lipnja 2010. godine učinila nekoliko nedopustivih grešaka. Prvenstveno, prekršila je više odredaba Zakona o HRT-u (NN br. 25/03); konkretno, točku 1. st.1. čl.6., točku 2. čl.7. i točku 1. st.1. čl. 8., jer je stala iza jednostranog tumačenja nedavne ratne prošlosti i takvo tumačenje u programu promovirala.

Nadalje, HRT je značajan javni prostor u sklopu prijenosa ovog koncerta dao osobama koje su kršile pravno-demokratska načela osporavajući presude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, kao i presude domaćih sudova donesene u korektno vođenim postupcima, inzistirajući na nevinosti osoba za koje je nedvosmisleno utvrđeno da su naredile ili izvršile ratne zločine, zločine protiv čovječnosti ili druge teške povrede ljudskih prava.

Konačno, HRT je u potpunosti zanemario patnju žrtava ovih zločina veličajući i nazivajući "herojima" ratne zločince kao i osobe protiv kojih se vode procesi za ratne zločine ili za koje postoji osnovana sumnja da su u počinjenju zločina sudjelovali.

Zajednička izjava OCD-a

25 Kb

U jučerašnjoj reakciji na izlaganje Milorada Pupovca u Hrvatskom saboru Ivan Jarnjak tvrdio je da je zločin u Varivodama istražen i da su počinitelji uhićeni i osuđeni. To nije točno. Točno je da nadležne institucije nisu ni na koji način sankcionirale zločin. Točno je da je optužnica podignuta, ali nitko od počinitelja nije osuđen. Točno je da je srušen spomen križ za zločin. Točno je i da Jovanu Beriću, sinu ubijenog i ubijene, prijeti plaćanje parničnih troškova. Saborski zastupnik Ivan Jarnjak bio je na najvišim položajima u doba kad je zločin počinjen, u doba kad je zločin procesuiran i optuženi za počinjenje zločina oslobođeni. U tom svjetlu njegova izjava pokazuje ili krajnju nekompetentnost ili namjerno zavaravanje javnosti.

Zločin u Gošićima i Varivodama

47 Kb

- Vlada Republike Hrvatske, Jadranka Kosor predsjednica Vlade
- Slobodan Uzelac, potpredsjednik Vlade
- Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministar Tomislav Karamarko
- Ministarstvo pravosuđa, Ministar Ivan Šimonović
- Državno odvjetništvo RH, Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić
- Županijsko državno odvjetništvo Šibensko-kninske županije, Živana Beroš Dodig
- Županijski sud u Šibeniku, predsjednik suda Sanibor Vuletin
- Općina Kistanje
- Srpsko narodno vijeće Kistanje

OTVORENO PISMO U POVODU ŠUTNJE INSTITUCIJA O ZLOČINU U VARIVODAMA

I spomen na mrtve smeta….

… jer kako objasniti jučerašnji vandalizam uništavanja skromnog spomenika žrtvama zločina u Varivodama?

Spomen obilježje je 2004. godine podignulo Srpsko narodno vijeće Kistanje u spomen na 60-godišnjeg Jovana Berića, 60-godišnjeg Špiru Berića, 69-godišnjeg Rajka Berića, 70-godišnju Maru Berić, 85-godišnjeg Mirka Pokrajca, 75-godišnjeg Ljubu Duju Dukića, 70-godišnju Maru Dukić, 71-godišnju Milku Berić i 75-godišnjeg Jovana Berića, koji su ubijeni 28. rujna 1995. godine u selu Varivode nedaleko Kistanja. Izrešetani su mecima pred svojim kućama. Istraga je odrađena, tijela sahranjena u masovnu grobnicu u Kninu, a osim vanjskog pregleda nikada nisu obavljene obdukcije, nisu prikupljeni svi dokazi, nije provedeno kvalitetno balističko vještačenje. Svaki dokument, svjedočanstvo, izjava, raspoloživi podatak, navodi da je taj ratni zločin izvršen na izrazito okrutan način. Za zločin se sumnjičilo šestoricu pripadnika hrvatsko-redarstvenih snaga, no nakon postupka pred Županijskim sudom u Zadru te ponovljenog suđenja na Županijskom sudu u Šibeniku, optuženici su oslobođeni krivnje, čime je istraga vraćena na početak, protiv nepoznatih počinitelja. Ni osam godina nakon završenog postupka pred šibenskim sudom nema novih saznanja te progona počinitelja tog zločina. Rodbina žrtava, tražeći zadovoljštinu od Republike Hrvatske na općinskim sudovima, doživjela je nove udarce pravosuđa koje je njihove tužbe odbilo te im dosudilo naplatu parničnih troškova.

Od prijeratnih 477 stanovnika, pretežito srpske nacionalnosti, danas selo Varivode broji samo 150 povratnika Srba.

Posljednjih dana svjedočimo visokoj razini uznemirenosti javnosti oko neovlaštene objave Registra branitelja, dokumenta čiji je status tajnovitosti nejasan.

Iako je riječ o informacijama koje su od nesumnjivog interesa za hrvatsku javnost i prema javnom mnijenju trebale bi biti javne, Registar je, temeljem nejasnih i netransparentnih kriterija, proglašen "državnom tajnom". Načelno, riječ je o navodnom sukobu dva prava - o pravu javnosti da bude upućena u sadržaj dokumenata u posjedu javne vlasti koji imaju utjecaj na cjelokupni ekonomski, politički i društveni život, i o pravu pojedinaca, u ovom konkretnom slučaju branitelja, na privatnost i tajnost osobnih podataka. U takvim slučajevima, vlast je, slijedom niza važećih konvencija, uključujući Konvenciju Vijeća Europe o pristupu službenim dokumentima, dužna provesti test javnog interesa i temeljem tog testa odlučiti koji od tih interesa preteže, te odlučiti koji od podataka iz Registra trebaju i smiju biti objavljeni, a koji trebaju zadržati status tajnosti.

17. rujna, na današnji dan prije 15 godina završilo je povlačenje Hrvatske vojske iz Medačkog džepa te ovim putem podsjećamo javnost na sudbinu brojnih žrtava.

Svrha operacije HV i specijalne policije bila je osloboditi dio okupiranog teritorija RH u širem području Divosela, Čitluka i Počitelja, koje je činilo Medački džep, kako bi se zaustavilo kontinuirane topničke napade na Gospić. Sama je akcija provedena brzo i stanovnicima Gospića omogućila je sigurniji život, jer su nakon akcije granatiranja prestala.

Na žalost, pri provođenju vojne operacije „Džep '93“ nije se postupalo prema propisima međunarodnog prava te su posljedice spomenutih kršenja bile neopravdane  ljudske žrtve i materijalne štete.

Vraćanje cijelog dokaznog postupka na početak, poslije gotovo godine dana suđenja, faktički predstavlja opstrukciju pravde i, kao nusefekt, imati će dodatno smanjenje povjerenja u pravosuđe i institucije pravne države.

To je i dodatna indicija da obrana optuženih ide na taktiku  odugovlačenja; takve pravne smicalice nisu ništa nedopušteno u radu odvjetnika ali ukazuju na pomanjkanje argumenata koji bi dokazivali nevinost optuženih, na kojoj ti isti odvjetnici insistiraju.

Presuda Županijskog suda u Osijeku kojom je osuđen Antun Gudelj tek je prvi korak prema rasvjetljivanju svih okolnosti počinjenog ubojstva.

Formalnopravno korektnim ponovljenim suđenjem i presudom koju je donio Županijski sud u Osijeku osudivši Antuna Gudelja maksimalnom kaznom od dvadeset godina zatvora za ubojstva i pokušaj ubojstva iz bezobzirne osvete ne smije biti zaključen slučaj masakra načelnika Policijske uprave osječko-baranjske, Josipa Reihla Kira  i pregovaračkog tima počinjenog 1991. godine. Država je dužna istražiti jesu li ta ubojstva bila planirana kako bi se drastičnim potezom osujetila bilo kakva mogućnost da, makar na lokalnoj razini, pregovori, kompromis i zajedničko multinacionalno rješenje postanu alternativa ratu.

U prošlotjednoj polemici u medijima između Vesne Pusić koja je zatražila ostavku Ministra unutrašnjih poslova i političara Vlade RH, potonji su ponovo pokazali slabo prikrivenu ambivalentnost spram ustaštva. Bez obzira na to što je Vlada, kako kaže Jadranka Kosor, nebrojeno puta nedvosmisleno osuđivala ustaštvo, ni Vlada RH ni SDP nisu te osude na riječima potkrijepili primjerenim pravnim postupcima.

Počinitelji zločina u Medačkom džepu  ne smiju ostati nekažnjeni. Okončani prvostupanjski postupak pred Županijskim sudom u Zagrebu jedan je ali nipošto dovoljan korak prema pravdi i kazni. Dodatna istraga i suđenje trebaju otkriti tko su drugi odgovorni zapovjednici i direktni počinitelji  zločina kao što su namjerna paljenja kuća, ubijanja staraca i starica čija su tijela zapaljena te zločina gađanja noževima živog za drvo obješenog zarobljenog vojnika, i vješanje za ruke, bičevanja, posipanja soli po krvavim leđima te ponižavanja zarobljenog vojnika.

Na suđenju za zločin nad osječkim civilima koji se na Županijskom sudu u Zagrebu vodi protiv optuženog Branimira Glavaša i dr. tijekom svjedočenja Nikole Vasića dana 28. svibnja 2008. g. Vijeće je odlučilo isključiti javnost, jer je svjedok izrazio bojazan kako za vlastitu tako i za sigurnost članova uže obitelji koja živi u okolici Osijeka.