U petak 23. ožujka u 13h, povodom snimljenog eksperimentalno-dokumentarnog filma U ratu i revoluciji organizirana je diskusija pod nazivom Zašto je pamćenje važno?. Diskutirale su Vesna Teršelič, voditeljica Documente i Ana Bilankov, umjetnica i autorica filma, a razgovor je vodila kustosica Nada Beroš.

Film o sjećanju, pamćenju, amneziji, izlučivanju povijesti i prošlog nasljeđa u središte stavlja Aninu 97.-godišnju baku. Film koristi tehniku kazivanja osobnog sjećanja kroz usmenu povijest. Metodu usmene povijesti koristi i Documenta snimajući osobna živa iskustva od Drugog svjetskog rata do danas. Diskutantice su podsjetile na nedostatak naših sjećanja u žrvnju onih koji prolaze u službenom sustavu sjećanja.

Prisjetili smo se izlučivanja knjiga o NOB-u i knjiga napisanih na ćirilici iz knjižnica 90.-ih godina kao i društvenog pritiska u to vrijeme. Kroz kazivanje osobnih sjećanja dobivamo više perspektiva, manjinske perspektive i drugačije narative, one manje dominantne, ali važne, u konačnici i iscjeljujuće. Diskutantice su obnovile sjećanje i na Nadu Dimić, borkinju i zaboravljenu heroinu koja nas iznova podsjeća na to gdje smo bili, što smo radili i što smo mogli drugačije učiniti? Documenta u svome radu nastoji dati poticaj pluralizmu gledišta i većem broju povijesnih izvora.