Postupak za ostvarivanje prava na reparacije – slučaj Logori za Hrvate u Vojvodini – svedočenje žrtava Gerde Barne, Ane Ravnjak Skaramuce i Mande Patko

Izveštaj sa suđenja – 4. februar 2009.
Pred Prvim opštinskim sudom u Beogradu, 1. februara 2009. godine održano je ročište po tužbi za naknadu štete koju je FHP 20. novembra 2007. godine podneo protiv Republike Srbije u ime dvanaest bivših logoraša logora Begejci i Sremska Mitrovica [Vojvodini], zbog odgovornosti države za nezakonit pritvor i torturu koju su nad njima izvršili pripadnici JNA i MUP-a Republike Srbije. Na ročištu su saslušane bivše logorašice Gerda Barna, Ana Ravnjak Skaramuca i Manda Patko. Više informacija o suđenju na stranicama Fonda za humanitarno pravo

21. prosinca 2011. :: Predstavnici Documente prisustvovali su Konferenciji "Pravo kršenja ljudskih prava tokom 90-tih na materijalne reparacije u Srbiji" održanoj u Beogradu, u organizaciji Fonda za humanitarno pravo. Na Konferenciji je sudjelovalo oko 80 učesnika, predstavnika OCD, žrtava te državnih institucija. Govornici Konferencije su predstavili pravni okvir ostvarivanja prava civilnih žrtava rata u Srbiji, kroz upravni/administrativni postupak te probleme sudskog postupka. Problemi žrtava u Srbiji u ostvarivanju njihovih prava su slični problemima u Hrvatskoj, osim što je njihov upravni postupak još kritičniji i diskriminatorniji u vezi s ostvarivanjem prava civilnih žrtava u usporedbi sa onim u RH. Tako za ostvarivanje prava civilne žrtve rata civili moraju imati 50% oštećenja organizma dok vojna osoba 20 %. Mali broj žrtava je ostvario svoja prava (nešto manje od 2000 korisnika tih prava). Sudski postupak je blokiran institutom zastare, te ne priznavanjem prava za štetu nastalu van teritorija Srbije bez obzira što je šteta počinjena po djelatnicima vojske ili policije Srbije. Postoje pravno zastrašujuće i apsurdne sudske presude, gdje je unatoč osuđujuće presude u kaznenom postpku, sud u parničnom postupku radi naknade nematerijalne štete odbio tužbeni zahtjev radi zastare, uvažavajući jedino opći zastarni rok od 5 godina.
Predstavljen je ukratko i pravni okvir Bosne i Hercegovine u svezi sa upravnim postupkom za ostvarivanje prava civilnih žrtava te prava nestalih (Srbija nema u svom zakonodavnom rješenju ostvarivanje prava obitelji nestalih, točnije isto je vezano uz sudsko rješenje proglašenja nestale osobe umrlom).

Novembar 24, 2011 - Nacrt dnevnog reda.pdf

883 Kb

Na raspravi održanoj u Zagrebu 21. listopada 2011. posvećenoj pitanju obeštećenja svih civilnih žrtava rata i poraća, koja je okupila predstavnike institucija izvršne vlasti Republike Hrvatske, pravosuđa, međunarodnih institucija, organizacija za ljudska prava, kao i civilne žrtve ili njihove bliske srodnike, ukratko su predstavljani zakonski okvir ostvarivanja prava civilnih žrtava kroz upravni i sudski postupak te problem njihove nedjelotvorne implementacije. Primarni zaključak svih analiza je da proces obeštećivanja civilnih žrtava rata i poraća nije riješen na zadovoljavajući način. Do sada je nedostajalo političke volje da se navedeni problemi riješe te je potrebno:

1. Donijeti odluku kojom se RH odriče naplate parničnih troškova od svih tužitelja koji nisu uspjeli sa zahtjevima za naknadom štete zbog smrti bliske osobe.
2. Izmjeniti i dopuniti relevantne zakone kako bi se osiguralo obeštećenja za civilne žrtve rata bez obzira na nacionalnost, državljanstvo i dr., i to ukidanjem diskriminatornih odredbi u Zakonu o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (naknada materijalne štete), Zakonu o odgovornosti RH za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (teret dokazivanja tužitelja, računanje rokova zastare) i Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata.
3. Osigurati sredstva za ubrzano čišćenja mina, kao i osiguravanje kvalitetnije potpore žrtvama mina i njihovim obiteljima, posebice na području psihosocijalne reintegracije i rehabilitacije djece žrtava mina.
4. Donijeti Nacionalni program i Zakon o osnivanju fonda za obeštećenje svih žrtava rata kojim bi se naknada štete uredila u skladu s Temeljnim načelima i smjernicama o pravu na pravni lijek i reparaciju za žrtve teških kršenja međunarodnih ljudskih prava i ozbiljnih povreda međunarodnog humanitarnog prava UN-a.

2011-10-12 Okrugli stol_Reparacije_Transkript.pdf	222 Kb
Zakljucci - 21X2011.pdf	116 Kb

21. listopada 2011. :: U Hotelu Dubrovnik održan je okrugli stol na temu: Reparacija civilnih žrtava rata, u organizaciji Centra za mir, nenasilje i zaštitu ljudskih prava Osijek, Građanskog odbora za ljudska prava i Documente - centra za suočavanje s prošlošću. Na okruglom su predstavljeni postojeći pravni sustavi kroz upravni i sudski postupak obeštećenja civilnih žrtava rata zbog usmrćenja, ranjavanja, torture, seksualnog nasilja, oboljenja civilnih žrtava i imovine uništene terorističkim aktom, te problemi vezani uz provedbu istih, potrebe žrtava seksualnog zlostavljanja u ratu i dr.

2011 10 21 - Okrugli stol - Naknade stete - Program-EN-1.doc	108 Kb
2011 10 21 - Okrugli stol - Program.pdf	164 Kb

Europski sud za ljudska prava (ECHR) u Strasbourgu donio je  dvije presude protiv Republike Hrvatske u kojima je ustanovljeno da nadležna pravosudna tijela nisu provela odgovorajuće istrage u vezi s nestankom dviju osoba za vrijeme Domovinskog rata te je tom nedjelotvornom/neučinkovitom istragom podnositeljima povrieđeno pravo na život zajamčeno čl. 2 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Prijevodi navedenih presuda u prilogu.

ECHR_-_Jularic_v_Croatia HR.doc	59 Kb
ECHR_-_Skendzic,_Krznaric_v_Crotia HR.doc	168 Kb

Naknade šteta sudskim putem zbog usmrćenja bliske osobe u Hrvatskoj u razdoblju od 1991. do 1995. – problemi i perspektive

Na raspravi održanoj u Zagrebu 8. prosinca 2009. posvećenoj pitanju obeštećenja svih žrtava rata okupili su se predstavnici institucija izvršne vlasti Republike Hrvatske, pravosuđa, međunarodnih institucija i organizacija za ljudska prava. Naglašeno je kako brojni članovi obitelji žrtava ratnih zločina nisu dobili ni moralnu niti materijalnu zadovoljštinu. Njihova patnja nije priznata, počinitelji zločina nisu kazneno odgovarali a većina je izgubila parnice za naknadu štete protiv Republike Hrvatske.

Analizirano je 50 odštetnih postupaka koji se vode zbog smrti, nestanka ili ranjavanja. Neki od analiziranih sudskih predmeta još nisu pravomoćno okončani. Članovi obitelji u navedenih 50 slučajeva nasilne smrti u tužbenim zahtjevima navode da je uzrok smrti: ranjavanje iz vatrenog oružja, udarci rukama, nogama i ubodne rane nanesene nožem ili je osoba nestala i proglašena umrlom, a točan uzrok smrti je ostao nepoznat. Prema dostupnoj dokumentaciji poznato nam je da su kaznene prijave za ubojstva podnesene u najmanje devet slučajeva. U većini slučajeva riječ je o neistraženim zločinima u predistražnoj fazi za koje se postupci vode protiv nepoznatih počinitelja. Analizirani postupci detaljnije su prikazani u tekstovima pripremljenim za okrugli stol[1]

U parnicama za naknadu štete primjenom triju zakona kojima je RH pokušala riješiti pitanje odgovornosti za štetu nastalu tijekom Domovinskoga rata,[2] mnogi ne samo da nisu dobili naknadu nego su dužni plaćati visoke troškove parničnog postupka. Za razliku od stradalnika koji su ostvarili pravo na potporu primjenom drugih zakona[3] članovi obitelji ubijenih civila od trenutka počinjenja zločina nisu dobili nikakav oblik nadoknade štete.

Zaključeno je da nitko nije zadovoljan otvorenim i još uvijek neriješenim procesom obeštećivanja u kojem je do sada nedostajalo političke volje te je stoga potrebno:

1. hitno riješiti pitanje plaćanja parničnih troškova u parnicama za naknadu štete zbog usmrćenja bliske osobe
2. ozbiljno i odgovorno pristupiti pitanju obeštećenja svih žrtava od strane vlade, zakonodavca i pravosuđa kako bi osigurali priznavanje patnje obitelji usmrćenih i pravičnu nadoknadu štete za sve žrtve teških kršenja međunarodnih ljudskih prava i ozbiljnih povreda međunarodnog humanitarnog prava
3. osigurati službeni prijevod Rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih naroda usvojene 16. prosinca 2005. pod naslovom Osnovni principi i smjernice o pravu na pravni lijek  i reparaciji za žrtve teških kršenja međunarodnih ljudskih prava i ozbiljnih povreda međunarodnog humanitarnog prava[4] koji se odnose na kompenzaciju, restituciju, rehabilitaciju, rješavanje sudbine nestalih, simboličke reparacije i garanciju neponavljanja zločina
4. nastaviti raspravu među svim akterima u svrhu osiguranja pravednog zakonskog mehanizma za naknadu štete zbog usmrćenja bliskih osoba u skladu s Osnovnim principima i smjernicama o pravu na pravni lijek  i reparaciji za žrtve Ujedinjenih naroda. U traženju modela za obeštećenje žrtava zakonodavac bi se mogao ravnati prema standardima uspostavljenim u Zakonu o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela[5] i svim žrtvama ratnih zločina ponuditi obeštećenje putem posebne zakonom propisane mjere.

[1] Bego Tino, Vukov Tanja, Različiti oblici naknade štete zbog usmrćenja bliske osobe u Hrvatskoj; Maja Kovačević Bošković, Jelena Đokić Jović, Marko Sjekavica, Implikacije neosnovane primjene zakona o oprostu na parnične postupke za naknadu nematerijalne štete

[2] Zakon o obveznim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 29/78, 39/85, 57/89 i NN broj 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01), Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (NN broj 117/03), Zakon o odgovornosti RH za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (NN broj 117/03).

[3] Zakon o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata NN 33/92, 77/92, 27/93, 58/93, 2/94, 76/94, 108/85, 108/96, 82/01 i 103/03, Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihove obitelji NN 174/04

[4] A/RES/60/147 Basic Principles and Guidelines on the Right to a Remedy and Reparation for Victims of Gross Violations of International Human Rights Law and Serious Violations  of International Humanitarian Law, http://www2.ohchr.org/english/law/remedy.htm

[5] koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 2. srpnja 2008., a stupa na snagu na dan prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju i nije relevantan za obitelji žrtava ratnih zločina.

Smatramo bitnim upozoriti kako brojni članovi obitelji žrtava ratnih zločina nisu dobili ni moralnu (počinitelji nisu kazneno odgovarali) niti materijalnu zadovoljštinu (većina je izgubila parnice za naknadu štete protiv Republike Hrvatske).

Republika Hrvatska je putem triju zakona pokušala riješiti pitanje odgovornosti za štetu nastalu tijekom Domovinskoga rata,2 no u tom pokušaju nije uspjela jer su brojni članovi obitelji žrtava izgubili parnice za naknadu štete te su dužni plaćati visoke troškove parničnog postupka. Neki od analiziranih sudskih predmeta još nisu pravomoćno okončani.

U praksi stvorenoj primjenom zakona3 koji je donio Hrvatski sabor u srpnju 2003. godine žrtve i njihove obitelji vrlo teško i sporo dolaze do pravde. U nastavku teksta iznijet ćemo podrobnu analizu donesenih zakona.

OBLICI NAKNADA STETE SUDSKIM PUTEM ZBOG USMRCENJA BLISKE OSOBE U HR.pdf

330 Kb