Zločin u Hrvatskoj Dubici - suđenje u odsutnosti

Kazneni postupak protiv petorice optuženika, od kojih su četvorica državljani Republike Srbije (1969., 1964. i 1934.), jedan državljanin Bosne i Hercegovine (1965.) i jedan nepoznatog državljanstva (1969.), zbog počinjenja kaznenih djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske i kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, na Županijskom sud u Zagrebu, nakon rasprave provedene u odsutnosti optuženika, 17. svibnja 2019. okončan je nepravomoćno osuđujućom presudom. Optuženici su oglašeni krivima za počinjenje navedenih kaznenih djela te je svatko od četvorice optuženika osuđen na kazne zatvora u trajanju od po osamnaest godina, a petooptuženik na kaznu zatvora u trajanju od dvadeset godina.

Riječ je o 1. okrivljenom Đorđu Ratkoviću (50), 2. okrivljenom Đuri Jeriniću (50), 3. okrivljenom Stevi Radunoviću (55), 4. okrivljenom  Veljku Radunoviću (85) i 5. okrivljenom Miloradu Šarcu (65) koji je dobio 20 godina zatvora.

Inkriminacije:

Prva četvorica optuženika su proglašena krivima da su, nakon što su 15. rujna 1991. pripadnici Teritorijalne obrane Dubica zarobili pripadnika hrvatskih oružanih snaga i civila hrvatske nacionalnosti te ih sve zatvorili u prostorije WC-a poljoprivredne zadruge u Hrvatskoj Dubici; gdje su civili držani zatočeni bez ikakvog opravdanog vojnog razloga; kao pripadnici Teritorijalne obrane Dubica, za vrijeme oružanog sukoba između paravojnih postrojbi tzv. SAO Krajina s jedne strane i oružanih snaga Republike Hrvatske s druge strane; protivno odredbama međunarodnog prava; zajedno s ostalim pripadnicima Teritorijalne obrane Dubica, u više navrata tukli civile da bi ih potom, točno neutvrđenog dana u studenom 1991. godine, noću nasilno izveli u dvorište poljoprivredne zadruge, natjerali ih da pjevaju četničke pjesme i trče u krug po dvorištu do iznemoglosti i pritom ih nogama, željeznim te drvenim palicama i puškama udarali po svim dijelovima tijela.

Kada zatočenici zbog dobivenih batina i iznemoglosti više nisu mogli trčati i popadali su na tlo, optuženici su gazili po njima, a sada pokojni pripadnik Teritorijalne obrane Dubica je iz automatske puške pucao u pripadnika hrvatskih oružanih snaga i jednog civila hrvatske nacionalnosti, a potom im prerezao grkljan.

Kada zatočenici zbog dobivenih batina i iznemoglosti više nisu mogli trčati i popadali su na tlo, optuženici su gazili po njima, a sada pokojni pripadnik Teritorijalne obrane Dubica je iz automatske puške pucao u pripadnika hrvatskih oružanih snaga i jednog civila hrvatske nacionalnosti, a potom im prerezao grkljan.

Nakon toga su njihova tijela natovarili na traktorsku prikolicu i naredili dvojici civila hrvatske nacionalnosti da legnu na njihova mrtva tijela te su ih četvrtooptuženi i petooptuženi odvezli do mosta na rijeci Uni i bacili u rijeku, a dvojicu civila hrvatske nacionalnosti su vratili u prostorije poljoprivredne zadruge.

Petooptuženik je proglašen krivim da je točno neutvrđenog dana u rujnu 1991. godine u Hrvatskoj Dubici, kao pripadnik Teritorijalne obrane Dubica, za vrijeme oružanog sukoba između paravojnih postrojbi tzv. SAO Krajina s jedne strane i oružanih snaga Republike Hrvatske s druge strane; protivno odredbama međunarodnog prava; postupajući zajedno s još dva pripadnika postrojbe, civile hrvatske nacionalnosti, koji su ranjeni tijekom oružanog sukoba te su dovedeni radi pružanja liječničke pomoći u ambulantu u Hrvatskoj Dubici, izveli na prostor ispred ambulante, vezali žicom, izudarali ih, na njih nabacali automobilske gume i potom ih žive zapalili, i tako ih usmrtili.

Tagovi:

A- A A+